O meni
Žena negdje na pola života.
Dovoljno stara da zna kako stvari funkcionišu, dovoljno tvrdoglava da se s tim još uvijek ne pomiri.
Živim život kako moram, ne kako želim.
Posmatram ljude, sistem, bezobrazluk, usluge, politiku, svakodnevne apsurde i sve ono što nas polako melje dok glumimo da je normalno.
Ovo nije mjesto za savršene živote, motivacione citate i filtere.
Ovo je mjesto za misli koje mnogi prećute.
Ako nekad zvučim grubo — vjerovatno zato što jesam.
Ako zvučim ogorčeno — možda zato što ima razloga.
A možda samo preglasno lajem na zvijezde.
Pišem za ljude kojima je dosta pretvaranja da je sve normalno.
Ovo je mjesto za oštre misli, tihi bijes, crni humor i iskrene riječi o životu, društvu, sistemu, lošim uslugama i svakodnevnim apsurdima koji čovjeka polako melju.
Bez lažne pozitive.
Bez savršenih života i filtera.
Bez upakovanih laži.
Samo misli koje više ne žele da ćute.
Moj cilj nije da se svima dopadnem.
Cilj mi je da kažem ono što mnogi misle, a prećute.
Da pišem o stvarima koje nas nerviraju, umaraju, razočaravaju i polako pretvaraju u ljude koji ćute više nego što bi trebalo.
Ako se nekad prepoznaš u ovim riječima — onda ovaj blog ima smisla.
Moja prica
Lajem na zvijezde.
Ne zato što mislim da će me čuti.
Nego zato što ćutanje nikad ništa nije promijenilo.